
Period adolescencije , teorijski gledano ima jasno definisane uzrasne granice, tako da možemo da govorimo o:
- ranoj adolescenciji (period od 12. do 15. godine)
- srednjoj adolescenciji (period od 15. do 21. godine)
- poznoj adolescenciji (period od 21. do 25-26. godine)
Međutim, individualno gledano, ove granice nisu nužno univerzalne jer na početak i završetak adolescencije utiču brojni individualni faktori (na primer, početak menstrualnog ciklusa je individualna pojava i kod nekih tinejdžerki može da počne u 11 godini a kod drugih u 15 godini).
Ranu adolescenciju tzv.tinejdž period (od 11, 12 god. do 15 godine) karakterišu burne promene, pre svega na telesnom planu, koje su uzrokovane brojnim hormonalnim promenama koje se dešavaju u telu.I kod dečaka i kod devojčica počinju da se javljaju znaci sekundarnih polnih karakteristika odraslih (dečacima počinju da rastu prve dlačice na bradi, prvi brkovi, dlačice po telu i reproduktivnim organima, glas se menja, postaje dublji, telo se menja i raste; devojčice se takođe suočavaju sa promenama- rast grudi, početak menstrualnog ciklusa, prve dlačice po telu).
Povećano interesovanje za telo i telesno, za seksualne pojave, suočavanja sa brojnim promenama i sekundarnim polnim karakteristikama zajedničke su pojave u tinejdž periodu i za dečake i za devojčice. “Leptirići u stomaku” i zaljubljivanja fatalističkog tipa “nikada kao sada i zauvek, do kraja života” uz ogromnu želju da se bude prihvaćen i primećen u vršnjačkoj grupi, deo su burnih promena i prilagođavanja novim potrebama i novom telesnom izgledu. Zbog toga su u ovom periodu tinejdžeri veoma osetljivi na komentare kako odraslih tako i vršnjaka, koji su vezani za njihov fizički izgled.
Veoma je važno da se već u periodu rane adolescencije počne sa adekvatnim i tačnim edukovanjem i informisanjem tinejdžera o značaju i značenju telesnih promena koje im se događaju, o načinu adekvatne nege, o budućim promenama koje će im se dešavati kako postepeno budu ulazili u svet odraslih.
Posebno je bitno da devojčice prve kontakte sa lekarima – ginekolozima naprave u ovom periodu, radi kasnijih redovnih praćenja, kontrola i savetovanja.Veliki broj adolescenata, često eksperimentišući sa novim ulogama, nestrpljivo želeći da svet odraslih osvoje što pre, nepromišljeno stupa u prve seksualne odnose.
Stupanje u rane seksualne odnose, bez prethodnog informisanja i pripreme, može da ostavi trajne posledice na dalji psiho-fizički razvoj adolescenata i da izazove određene rizike kao što su: dobijanje polno prenosivih bolesti (nezaštićeni odnos), rane, neželjene trudnoće maloletnih adolescentkinja, brojne emotivne povrede zbog nezrelosti i nespremnosti da se adekvatno funkcioniše na planu seksualnosti.
Posebno je važno da mlade devojke od trenutka stupanja u seksualne odnose steknu naviku da redovno odlaze na ginekološke preglede i konsultacije.
Bitno za period adolescencije je da je to period krupnih promena u životu mladih osoba, koje se manifestuju promenama u odnosu prema roditeljima, vršnjacima, nastavnicima i različitim moralnim, ideološkim i drugim vrednostima, ali pre svega promenama u odnosu na samog sebe.
Adolescenti počinju da gledaju sebe ”drugim očima”, primećuju na sebi brojne fizičke promene i osećaju različite psihičke promene koje im se dešavaju, što neretko zbunjuje većinu adolescenata. Za adolescente važi da su “balanseri” koji balansiraju između stalne potrebe da uđu u svet odraslih i želje da, barem nakratko, ponovo budu deca.Uloga svih nas, roditelja, nastavnika, lekara, psihologa je da im “balans” učinimo što sigurnijim pružajući im adekvatne informacije i savete koje se odnose na njihovo reproduktivno zdravlje i dalje zrelo i uvremenjeno seksualno funkcionisanje koje će biti podsticaj u razvoju a ne traumatsko iskustvo koje ostavlja trajne posledice.
Stručni stav je da pre stupanja u seksualne odnose adolescenti moraju da imaju adekvatna znanja, da koriste zaštitu i naravno, ono što je najteže, u prvi seksualni odnos stupe ne iz znatiželje, ili „zato što su to i drugi uradili“, ili najčešće slučajno, na nekoj žurci pod dejstvom alkohola sa nepoznatom osobom, već iz duboke potrebe i odluke da to bude sa osobom sa kojom se dele simpatije i međusobna sviđanja na raznim nivoima –što je i jedan od prvih pokazatelja emotivne zrelosti adolescenata.
Mr sci Tamara Klikovac, psiholog, porodični psihoterapeut.Institut za onkologiju i radiologiju Srbije, Odeljenje pedijatrijske onkologije